Tilla Durieux šiva kostime u Jurjevskoj ulici br. 27 za Zemaljsko kazalište lutaka
Odlomak iz knjige "Mojih prvih devedeset godina"
Zagreb, oko 1948. god.
fotografija, presnimak
MGZ fot. 25.787
Poslijeratni Tillin period obilježen je radom u Zemaljskom kazalištu lutaka (1946 - 1952. god.). To što se nije mogla baviti glumom, nadoknadila je djelatnošću "umjetne krojačice", kreacijom kostima i lutaka. Presudan i dragocjen susret bio je s Vladom Habunekom i Radovanom Ivšićem u pravome trenutku. Upravo tada družina mladih prerasla je u Zagrebačko kazalište lutaka. Nakon prvih nedjeljnih predstava u "franjevačkoj dvorani" (danas Kazalište Komedija) i prozaične profesorske menze u Varšavskoj ulici, iznajmljene su prostorije u Dugoj ulici br. 36. Nakon osamnaest mjeseci rada, Gradski narodni odbor dodijelio je novoosnovanoj grupi dvoranu na Tomislavovom trgu br. 19 (zvana "Svetojerolimska"). Tako je 1948. god. osnovano Zemaljsko kazalište lutaka koje je njegovalo francuski tip lutke zvani "guignol" i europeizirani tip lutke, nazvan "javajka".
Tilla je birala materijal za lutke (dogovor se odnosi jedino na boje i tipove). Koristila je sve iz svoje garderobe: zlatne mreže, velur, til, nakit i šminku. Kostime je radila po fizionomiji i karakteru, u finesama i detaljima (promatra ih na odstojanju radi eventualnih korekcija i pri kraju na glave stavlja perike). Posebno su zapažene njezine kreacije životinjskih glava.
Svoja iskustva o lutki - rukavici, o lutki upravljanoj štapićima, o vlasuljama, o lutkama životinjama rezimirat će u svojoj maloj knjižici "O kazalištu lutaka", koja će Ivšićevom inicijativom biti tiskana 1951. godine.
Literatura: Šterk, Slavko. Tilla Durieux i njezina zbirka umjetnina u Zagrebu. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1986., str. 22